Kada jedan pobednik ucini kakvu grešku,kaže:”Pogrešio sam” i nauci lekciju.
Kada jedan gubitnik ucini grešku,kaže:”To nije bio moj greh” i optužuje druge.

Pobednik zna da su izazovi najbolji ucitelj.
...Gubitnik se oseca žrtvom pred izazovima.

Pobednik zna da rezultati ponajviše zavise o njemu samom.
Gubitnik veruje da postoji loša sreca.

Pobednik se puno trudi i dosta vremena posvecuje uspehu.
Gubitnik je uvek “jako zauzet” i nikada nema vremena.

Pobednik rešava izazove jedan po jedan.
Gubitnik je okružen izazovima i ne rešava ni jedan.

Pobednik drži do svoje reci i ispunjava obecanja.
Gubitnik obecanja ne izvršava,te kada pogreši samo se opravdava.

Pobednik kaže:”Ja sam dobar ali mogu i bolje”.
Gubitnik:”Nisam tako loš kao drugi”.

Pobednik sluša i odgovori.
Gubitnik ne ceka da dodje njegov trenutak da govori.

Pobednik poštuje one koji znaju bolje i trudi se od njih nešto nauciti.
Gubitnik se protivi svima koji znaju više,te samo naglašava njihove nedostatke.

Pobednik se oseca odgovornim ne samo za sebe i za svoj posao.
Gubitnik nije odgovoran i uvek govori:”Radim svoj posao i to je dovoljno”

Pobednik kaže:”Želim nauciti još bolji nacin da nešto poboljšam”
Gubitnik:”Ovo je jedini nacin na koji sam navikao i ne postoji drugi”.

Pobednik je deo rešenja.
Gubitnik je deo problema.

Pobednik uspeva “videti šumu u celosti”.
Gubitnik gleda samo “drvo koje treba posaditi”

Vjeruj da ljubav ne umire
Sklopim li oči i krenem
Tamo gdje vjećno se sanja
Gdje srce umorno spava
Ne boj se
Kad vali izbrišu riječi
U pijesku skrivenog žala
Ko kap mora na dlanu
čuvaj me
Vjeruj da ljubav ne umire
Kad najdraži odlaze
Nema te sile ni sudbine
Da srca razdvoje
Vjeruj da ljubav ne umire
Kad najdraži odlaze
Jer sunce nikad ne nestaje
Samo se sakrije
Sklopim li oči i krenem
Tamo gdje vjećno se sanja
Gdje srce umorno spava
Ne boj se
Kad jednom loše ti krene
Kucaj na nebeska vrata
I ja ću biti uz tebe
Zauvijek

Zgažene
duše, srca lomljenog hiljadu puta, očiju sa milion isplakanih suza,
usana sa toliko nedorečenih riječi, bez daha, bez osmijeha iskrenog, bez
pogleda toplog - tražim ga... ili čekam?! NJEGA, koji će mi donijeti
radost u život, NJEGA, koji će promijeniti navike, NJEGA, koji će me
imati u potpunosti, u cjelosti, koji će me dobiti podatno, toplo,
nježno, iskreno.
Čekam ga da dođe na vrata srca mog, da zavlada cijelim mojim bićem, da
me veže lancima za svoje srce, čekam ga - tog princa iz snova, iz mašte.
Nije savršen, jer savršenstvo ne postoji; nije idealan, jer ideala nema.
Jednostavno, čekam ga, ma kakav da je, čekam NJEGA, s kim ću podijeliti
svoj život, svoje mane, jer ih imam i ja, čekam NJEGA, s kim ću se
savršeno uklopiti u mozaik života.
Čekam ili tražim?!
Svejedno, on mora doći, on će čuti moj glas i pojaviti se da utješi
ranjeno srce, da zagrli skrhano telo, da poljubi vrele usne. Tražim
njegov lik u plavetnilu neba, u zelenilu gora, u prozirnim daljinama.
Tražim osmijeh njegov, oči njegove, glas... Čekam princa da dođe i
poljupcem me probudi - ne iz sna, nego iz iščekivanja.

Postojiš i
u potpunosti me razumiješ,
upotpunjavaš me,
činiš me osobom
kakvom sam stvorena,
poštuješ me i voliš,
ja volim te,
i postojiš
pomažeš mi da mislim pozitivnije,
nadu mi budiš,
obasjavaš me srećom i toplinom,
osmjehom me u nebesa dižeš,
riječima me tještiti možeš,
i dodirom mekim u
smiraj me vodiš,
u meni slatki nemir budiš,
postojiš kad u
oči me gledaš,
i sebe u njima vidiš,
i kad kad nam
se usne spoje,
mi jedno za drugo
stvoreni smo,
postojiš sad tu i u meni
mom životu smisla daješ
ti moja si najdraža druga polovica
u naše snove
i sad me vodiš.

Pogledas desno ili lijevo
svud uvijek vidis istu stvar
njih dvoje pod rukom evo
kazu svi to je zaljubljen par

I ptice lete sve u paru
tresnje su uvijek dvije po dvije
svi znaju naviku staru
nikad sam to je zakon za sve

U dvoje je ljepse zar ne
i tad je veselije sve
jer kome se nasmijesit
i probleme rijesit onda kad si sam

U dvoje je ljepse zar ne
tad vjerujte lakse je sve
i zivot svaki dan
tad izgleda nam kao san

Svud isto vidi oko tvoje
na svakom uglu jedan par
ona i on, uvijek dvoje
to u ljubavi jasna je stvar

I pjesma ljepsa je u dvoje
uz nekog topliji je dom
najvece blago je tvoje
kad je taj netko u srcu tvom...

Da bi svoju vezu još više učvrstili i
učinili ju dubljom i emotivnijiom trebate biti pažljivi prema svom
partneru. To ne znači nužno da pazite samo na bitne datume poput
rođendana ili godišnjica (jer se to od vas i očekuje), već ono što
zapravo puno vrijedi jest spontanost...
1. Iznenadni sms"Draga, samo da znaš da mislim na tebe...
tvoj...."Vašem partneru će iznimno biti drago da ste ga
se sjetili. Štoviše, i on(a) se sada vjerovatno pita što vi u ovom
trenutku radite... o čemu razmišljate i da li ste mu (joj) u mislima.
Ovakvim sms-om svakako nećete pogriješiti. Isto vrijedi i za poziv.. no
po meni sms možda ima malo više efekta...
2. Iznenadni poklon
Donijeti iznenadni poklon je još bolja stvar. Kojim povodom? Pa... samo
zato što je Srijeda.. ili već koji dan. Uostalom, zar je bitno? Vidjeli
ste lijepu stvar... i podsjetila vas je na nju (njega). Ja sam u
ovakvim stvarima jednostavno uživao. Vidjeti osmjeh i sreću u njenom
licu nakon što vidi da sam je se sjetio... da zna da mi je jako bitna...
i posebna... Ovakve stvari su pogotovo dobrodošle u dužim vezama.
3. Večera u restoranu Vrlo malo
parova ovo prakticira... vjerovali ili ne. Kao da je romantika zauvijek
nestala. No, romantika i njena spontanost je nešto što u dužim vezama
je nužno za održavanje. Bez toga nastane monotonija... i zasićenje
svakodnevnim. Otiđite na večeru minimalno jednom u barem dva mjeseca. Na
večeru ne mislim sendvić od 5 dkg posebne s pol kruha, već u jednom
restoranu s lijepom i romantičnom atmosferom. Možda i jeste običan
šljaker, no možete si priuštiti da barem jednom u dva mjeseca svi
"skaču" oko vas i da si priredite lijepu večeru.4. Slobodno vrijemeVaš partner se
možda bavi teškim i iscrpljujućim poslom. Tad svakako morate imati
razumijevanja. Morate izbjegavati napadati ga zbog slobodnog vremena, a
čak nije ni poželjno da svaki njegov slobodni trenutak rezervirate za
sebe. Zapamtite. Iako su ljudska bića stvorena da žive skupa, svako od
nas treba imati i dozu samoće. Inače se osjećate pod pritiskom i tad
partner postaje teret... umjesto radost.
4. Otvorena i duboka komunikacija
Ključ svega... Vašem partneru morate biti u mogućnosti reći sve... A što
je najbitnije on se mora i osjećati kao osoba koja ima vaše najdublje
povjerenje. Zato... ne oklijevajte. Muči vas nešto? Recite mu. Uostalom,
veza je zajednica... pa ćete zajedno kroz sve i prolaziti... . Mnogi dosta toga prešućuju, i kad se nakupi... jednostavno
puknu, a tad je obično kasno za sve...Naravno, ovo nije sve, no
ukoliko budete pazili na gore navedene stvari svakako ćete popraviti i
uljepšati svoju vezu... potrudite se , isplatit će vam se

Da tebe nije
Da li bi cvjetala proljeća svojim bojama,
Da se ti nisi pojavio u mome životu?
I da li bih ikada spoznala pravu ljubav,
Da mi ti nisi uveo u njen svijet i ljepotu?

Da te nema, da nisi srcem pored mene,
Prazninu bi osjećala u svakoj svojoj pori.
Duša bi plakala, krvarila, tugovala, kidala se,
I ne bi moglo sa tolikim bolom i sjetom da se bori.

Ali ti si došao u onom najtežem trenutku,
Kad je gorčina prelila ionako punu času tuge.
Nasmijao si se, uzeo me nježno za ruku
I poveo na put prema ljepoti i bojama duge.

I sada cvjetamo oboje, proljeće naše gradimo,
Popoljke koje u začetku smo njegovali i čuvali.
Još malo i punim cvjetanjem ćemo se najaviti
I znati da smo se jedno drugome potpuno predali.

Da mi te nije i da mene nije tebi, pitam se,
Da li bi odzvanjali zvonko koraci ulicama života?
Ili bi se vukle, teške, umorne i izmučene noge,
I zavladale tuga, nesreća i bol, umjesto ljubav i dobrota

Kao da sam pozvana da učinim nešto veliko i
trajno.

Kao da sam s tvojom ljubavlju spremna da savladam sebe samu, svoju
nemoć, svoj strah i svoju nepokretnost.

Da ti kažem da senke koje me progone ove večeri imaju tvoje lice, i one
koje su žive, i one koje su mrtve, i one koje su mi nanosile bol, i one
koje su mi donosile radost.

Senke nekih mojih života prepoznajem, a željna sam ih kao što sam željna
tvoje ljubavi, dodira, postojanja.

Volim te, znači tražiti smisao, biti spreman i otvoren.

Volim te, znači živeti istinu i drhtati pri pomisli na tebe. Zahvaljujem
ti se na svemu ma koliko to trajalo.

Ljubavi, siromašni su oni koji nikada nisu voleli! Ja ne želim da te
učim već da te volim, to je viši stepen saznanja. Ako veruješ u sebe, za
posledicu ćeš imati nesalomivu savitljivost koja odoleva svakoj oluji.

Tako će ljubav i život biti jedno. Volim te, zaista te volim.

Znam da mi ne veruješ i misliš kako ću te i ja jednog dana izneveriti.
Zapamti, moja ljubav izdržaće prevare, Izdržaće veruj, izdržaće. Tera me
silna potreba za tobom.

Tada i moj život dobija smisao. Moja sudbina dobija nove oblike
osmišljene tobom. Zbog tvoje ljubavi ti oblici imaće neprocenjivu
vrednost. Zar mogu očekivati više? Trenutno jedino moja ljubav ima
svrhu, jedino ona daje vrednost ovom pisanju, jedino to duboko osećanje
pripadnosti tebi donosi smisao koji iako polako izlazi iz mene, ostavlja
me isceđenu i nemoćnu ma koliko želela da te ljubim, da ponovo vodimo
ljubav na vrelom pesku...

Željo, postojiš uzalud! Zašto pobogu, mogli smo na taj tajni put krenuti
zajedno. Šteta, jer moja ljubav za tebe nije ništa. Ne znam više šta
govorim, pokušavam da ti objasnim, opišem stanje u kome se nalazim.

Kako da ti opišem to stanje, taj mamurluk duše, taj instinkt i strepnju,
to lutanje, to ponižavanje. Kako te ponekad mrzim, ne mogu da te se
oslobodim,, da se odvojim, da poželim drugog čoveka, a opet samo tvoje
lice za mene ima smisla. Ponekad sanjam, kroz snove preživljavam one
dane dok si me valjda voleo. Nije teško biti rob onome koga voliš. Neću
da te pitam zašto je to tako očigledno. Da bi samo uvećalo moj bol
ponekad mislim kako je sve to jedan trenutak u vremenu, trenutak između
dva udarca. Kao neki tren u kojem svest pritiska moje biće i cedi ga
izvlačeći esenciju koja se zove ljubav. Ponekad postajem dosadna i sebi.
Ljubav pa ljubav.

Ponekad se pitam odakle dolazi ljubav, Odakle snaga i ta nemoć
istovremeno? Otkuda oblaci tvog lica sto me progone iz časa u čas.

Zašto si ti postojan u meni, zašto ne mogu da te odvojim od suštine mog
života? Kako, zašto, nije dovoljno reći samo volim te.

Plašim te se, želim te i bojim se tebe, mrzim te i ubijam te
svakodnevno, jer ti si moj strah i moja groznica i moje nemanje, moja
ograničenost, i moja tupost i sve moje gluposti. i sva moja dela, i ti
si istina, i ona duhovna osama iz koje prolaze reči čudesne kao
putovanja. Kada kažem volim te pomislim na ono što čini ta reč, na sve
ono što si živeo, što ziviš i što ćeč živeti.

Koliko samo može da nedostaje zadovoljstvo milovanja, neznosti..

Volim te u vremenu mnogobrojnih života znači pobediti smrt,,znači nadu i
smisao života, puteve ka tebi..Možda je sadašnja ljubav u ovom životu
način da se naučim patnji..Ovaj svet ponekad je surov, ponekad nisam u
stanju da razumem, ponekad ga prihvatam, ne volim ništa što znam.
Predosećam da ćeš otići, da će te tokovi života odvući od mene. Šta nam
vredi traganje za sobom ako se izgubimo pre nego što smo sebe pronašli
Na putevima života ne postoje prešice. To je jasna svetlost saznanja.
Mogu. Odlazim od tebe. Spašavam te mog prisustva, moje komplikovanosti,
mojih nesanica i prevelike ljubavi koja ti je prešla u dosadu..Ona je
uvek nešto drugo od onog što trenutno mislimo da jeste. Od moje ljubavi
mogu uvek očekivati više. Zašto želimo da je se oslobodimo? Zašto
obuzima tuga i radost, dva različita osećanja istovremeno? Znam, odlazim
od tebe ali ne od ljubavi moje. Razumeš njenu dubinu i moj bol.

Ovaj odlazak nije smrtna presuda za našu ljubav. Ponekad želim da ti
predložim da kreneš sa mnom da delimo život koji je ostao. Ali osećam da
bih pogrešila i uplašila te. Ja ne sumnjam u tvoju iskrenost, u sve što
si mi podario za ovo vreme ljubavi. Sad znam odakle izvire ta ljubav i
sa tom spoznajom mogu da odem na put znajući da ćeš zauvek biti uz mene,
u ledenom trajanju bez bola, patnje. jednom trajanju koje ne iskupljuje
blažene ali i ne kažnjava grešne. To je sve za sada, za jedan život, za
delić drvenog vremena u kojem se obnavljaju sve moje radosti i sve moje
tuge, Ti si zaista moja ljubav za sva vremena!

Kako okrenuti leđa, zaspati tiho bez suze u noći? Kako okrenuti leđa i pogledati istini u oči, kako samo tako zaboraviti sve kad riječi zabole, kada oči ove, srce i ruke još vole... Kako se samo tako nasmijati lako i reći da bilo je lijepo tako... Okrenuti leđa i otići korakom laganim... Kako da svaki dodir zaboravim... Uzeću slikovnicu, otvoriću nježno, poletjeti tamo negdje u bajkovite snove... Hoće li srce tada naći neke nježnije ruke nove?! Uvući ću se u malene krevetiće i malene kućice, dok srce tiho plače i viče ne! Teško je zaboraviti nešto što to se u srcu ugnjezdilo... Teško je zaboraviti nježnost, radost i toplinu bića... Teško je zaboraviti dok tvoja krv još mojom teče... Teško je zaboraviti dok i moje srce ne ne reče... Kako preboljeti prazninu bez tebe kad si dio mene? I mogu se u najtanje dijelove kutaka svijeta zavući, ali misao o tebi zauvijek lagano srcem će mi tući

Srebrni mjesec svojim sjajem boji moje sne i ove noći. Mislima te zovem
da mi dolutaš u njih... Prizivam tvoje meke usne, tvoje nježne ruke,
tvoje strasne dodire... kočijom čežnje jurim alejom uspomena, tražeći
sve što sjeća na tebe...nestajem u daljini, prateći samo putokaze na
kojima tvoje ime piše.
Dotaknula sam tvoje usne, i postala vjetar
koji samo tebi poklanja svoje posljendnje stihove.
Dotaknula sam
tvoju kosu, i postala nevidljiva sjena što je ostala kraj tebe, da te
zauvijek prati, da te ljubi....
Pogledala sam tvoje oči, i postala
magična sirena, što će vječno plivati u dubini tvoje ljubavi...
Ah,
da se svake noći mogu vinuti do nebeskih visina, tražeći tvoj lik među
gustim oblacima sna, tražeći tvoju ljubav u zvjezdanoj magli žudnje...
Potok
tvoje nježnosti proguta sve kapi moje strepnje...
Čeznem za samo
jednim smaragnim pogledom tvojih očiju. Čeznem da opet kao nekada,
pogledom opisuješ svaki dio mog tijela, da perom nježnosti sviraš po
harfi moga srca, da opet kao nekada moje tijelo natopi se valovima
tvojih dodira, da se opet izgubimo u beskrajnom trenutku vječnosti...
Kako
živjeti osmijeh bez smijeha, ne pokazati suze, bol, slabost, čežnju...
kako živjeti sreću kada je toliko boli...
Iako postojiš u svemu mom,
uvijek se kao dijete obradujem kada mi se svake noći pojaviš u snu. A
onda me mirisne svijeće nove zore probude, i odnesu mi sve što je
lijepo, u čemu uživam, sve što volim... odnesu mi tebe...
Tako je
lijepo pisati o tvojim očima.
Uvijek ću ti, ljubavi moja, pisati o
ljepoti snova, o beskraju nježnosti, o drhtajima ljubavi...
Pisat ću
ti uvijek nijemo i nježno, kao zaboravljeni pisac, sa sjenom pera.
Pisat
ću ti uvijek strasno, i romantično, sa osmijehom i suzom, sa krikom i
šutnjom...
Ostat ćeš moja tajna na komadu hartije, u zavjesi snova, u
toplini srca... Ostat ćeš MOJA LJUBAV ZAUVIJEK...